Anselm Gruen - Anđeli nas prate na putu

S njemačkog preveo i pripremio: fra Ivo Jurišić

Ponedjeljak, 15. studenog 2010.

Anđeli danas opet postaju moderni. Nakon što su, i u teološkim raspravama i u svijesti vjernika uopće, tijekom mnogih desetljeća imali skromno ili nikakvo značenje, danas se u brojnim knjigama veoma cijene.

U Bibliji anđeli su Božji glasnici. Oni najavljuju blizinu Božju koja čovjeku znači pomoć i zdravlje. Nije uvijek jasno jesu li to samostalna bića ili su to samo slike za izraz Božje ljubavi i Njegove ozdravljujuće prisutnosti.

Sigurno je ovo: anđeli su poklisari (glasnici) neke druge zbilje, dublje od ove naše ljudske.

Predodžbe koje s njima povezujemo, dragocjene su slike, imaginacija (uobrazilja – sposobnost zamišljanja) žudnje za nekim drugim svijetom sigurnosti i lakoće (bez napora), ljepote i nade. To je dublja istina o anđelima. Oni pokazuju kako je naš život nešto više, više od pojavnoga i našim osjetilima dohvatljivoga te nas upozoravaju na ovo drugo i drukčije.

Anđeli su slike duboke i trajne težnje za pomoći i ozdravljenjem koje ne možemo sami sebi priskrbiti. Anđeli su glasnici nade da naš život ne teče u prazno, da naš život ne ponire u ništavilo već da nam se može posrećiti i da možemo k žuđenu cilju prispjeti. Anđeli su duhovna pratnja na putovanju. S njima dotičemo i budimo posebnu čežnju koja se već nalazi duboko u svakome od nas. Oni su izvor svakovrsnih nadahnuća.

Bog šalje svoje anđele da štite ljude. U najranijem djetinjstvu majke su nas uputile da molimo: „Anđele Božji, čuvaru moj! Sada i uvijek uza me stoj. Pruži mi ruku, vodi me ti i od zala čuvaj me svih.“

Mnogi smo kasnije odbacili slike anđela čuvara što su u djetinjstvu stajale na zidu iznad uzglavlja ili u našoj mašti. Ali i danas, ako s autom primjerice izbjegnemo nesreću u prometu, kažemo i vjerujemo kako nas je sam Bog spasio. Nije previše važno je li nas tada sam Bog zaštitio ili anđeo kojega nam je Bog poslao kao čuvara i zaštitnika.

Slike inače imaju neku sebi svojstvenu, vlastitu moć. Uostalom cijela Biblija, posebice Evanđelja, pisana je slikovnim jezikom. To su „Božji crtići“ za nas njegovu djecu. Otuda nam je i dopušteno služiti se jezikom slike kako bismo opisali Boga kao pomoćnika u nevolji.

Anđeli su ti koji su neprestano uz nas! Anđeli su ti koji neumorno bdiju nad nama! Anđeli su ti koji ljude upućuju kamo bi trebali ići i koji ljude hrabre da idu do kraja!

Razmišljanja o anđelima, koja ćete čuti ovih dana, neka nas (ne) prate (samo na ovome putovanju nego) na svim našim životnim putovima. Prihvatit ćemo ih kao glasnike nade: da ne živimo bez cilja, da možemo ostvariti konačnu radost kao svrhu svoga postojanja i, dijeleći radost jedni s drugima, da na najbolji način Bogu zahvalimo što nas je pozvao u život.

Kroz slijedeća razmišljanja upoznat ćemo se sa snagama koje oblikuju ljudske živote. Upoznat ćemo se s mogućnostima koje naše osobne živote mijenjaju, koje nas kroz promjene (metanoiu – obraćenja) sve više i više približavaju iskonskoj slici kakvi bismo mogli i trebali biti, kakve nas Bog želi da bi nas na kraju svih putova prepoznao kao svoje.

U slici anđela susrećemo moguće oblike promjene života. Ova držanja, stavovi i ponašanja nisu nikada rezultat samo vlastitih napora i ostvarenja. To su milosni darovi obećane nam mudrosti.

Potraži sebi anđela koji te neposredno oslovljava, za kojega vjeruješ da bi ti upravo sada donio dobro. Ako želiš možeš i s drugima razmjenjivati svoja iskustva, s onima za koje znaš da i sami žive s anđelima.

Čemu te je tvoj anđeo naučio? Kakva si iskustva stekla/ao s njime? Gdje se to nešto odjednom pokrenulo i što je to u tebi procvalo?